1.Be affraid..

Kiersten je zabrinuto gledala kroz prozor svoje studentske sobe, gledala je ravno prema drugom dijelu zgrade.Vidjela je policajce kako polako dolaze prema njenom dijelu zgrade. Pa naravno da dolaze, Jewel je bila njena cimerica.Vidjela ih je kako pričaju s pozornikom, on će im reći gdje se ona nalazi a ona se toga toliko bojala.

Ne smiju ju naći.Što će se sve poremetiti u njenom životu, ne smije.

Sve je bilo tako savršeno i onda je Jewel trebala biti ubijena. Uhvatila je samu sebe kako optužuje Jewel za to što je ubijena kao da je ona sama to htjela.Naravno da nije, ona je znala da Jewel nije kriva, pa kako bi mogla biti. Nije Jewel jedna od onih luđakinja koji plaćaju ljudima da ih ubiju, svašta..tako što čak niti ne postoji, ali ipak..kolko bi sve jednostavnije bilo da je Jewel ostala živa.

Zašto nije živa?

Lupila je šakom snažno u prozorsko staklo. Nije razmišljala a u sljedećem trenutku stako se sasulo vani.Šaka joj je u sekundi bila prekrivena krvlju a bol se proširila njenim tijelom i vrisnula je stavivši ruku na prsa . Ustala je grizeći usnicu da ne bi vrištala. Krenula je prema kupaonici i otvorila vodu stavivši šaku pod mlaz. Voda je ispirala krv ali je to tako boljelo da se jedva suzdržavala da ne vrišti. Crvena voda strašila ju je.

Mrzila je krv.I Jewel je mrzila krv.

Zaustavila je vodu čim je prestala biti tako užasno crvena i zamotala je ruku u ručnik tražeći neku vrstu gaze u kupaonskom ormariću.Našla je nešto slično što bi moglo poslužiti svrsi te je pažljivo zamotala ruku. U tom trenutku netko je pozvonio na vrata.

-Sranje.- opsovala je zakačivši gazu da se ne odmota.

Bosa i još uvijek u pidžami raspuštene kose.Hodajući prema vratima vidjela je kako stan užasno izgleda, dobro da je sama ovaj vikend.Netko je opet nervozno pozvonio ovaj put usput lupajući po vratima.

-Evo!! -Viknula je nervozno.Otvorila je vrata začula pucanj i u sljedećem trenutku bila je na podu,krv je curila niz njene grudi i natapala njenu pidžamu, nije niti stigla vrisnuti u jednostavno je prestala biti svjesna svega, njene oči prazno su gledale i ništa nisu vidjele.Onaj tko je ovo gledao sa strane pomislio bi da se ništa nije dogodilo jer Kiersten je izgledala kao da je zaspala, prekrasna i u trenutku svoje smrti.Krv polako s njenog tijela curila na pod.Da je Kiersten bila živa, i da je mogla vidjeti kako sad izgleda vrlo vjerovatno bi umrla od straha, jer bilo je toliko krvi..a ona je mrzila krv.

Njen ubojica, spustio se na koljena do nje pazeći da se na zaprlja krvlju. Izvadio je nešto iz jakne. Nekakav pečat.Ušao je u njen stan i upalio štednjak, stavio je taj pečat u vatru, držao par trenutaka a onda izvadio. Vratio se do Kiersten, podignuo njenu majcu te snašno pritisnuo taj pečat na njen trbuh.Mogao je čuti kako koža cvrči pod pretoplim metalom. Nakon par trenutaka odvojio je pečat od Kiersteninog tijela. Na njenom trbuhu vidio se veliki crveni pentagram od spaljene kože.

Ubojica je očito bio zadovolja, nogom je gurnuo njeno tijelo dalje u stan te zatvorio vrata.Izašao je iz zgrade putem se sudarivši se jednom mladom policajkom, onase nasmiješila ispričavajući se a on je samo nastavio dalje.

Policajci su ju uskoro našli.Dok je krv polagano istjecala iz njenog tijela ubojica se bezbrižno ušao u autobus i nestao...Sve je bilo gotovo.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.